cȅnt

im. m. G cȅnta; mn. N cȅnti, G cȇntā/cȅntī stoti dio dolara i eura

cȇnta

im. ž. G cȇntē; mn. N cȇnte, G cȇntā/cȇntī zast. mjerna jedinica za masu koja ima sto osnovnih jedinica [bečka ~; njemačka ~]

cȅntar

im. m. G cȅntra, I cȅntrom; mn. N cȅntri, G cȅntārā 1. v. središte 2. sp. središnji i obično najviši napadač u košarci  sportski ~ objekt s više sportskih sadržaja; trgovački ~ zgrada s više različitih prodavaonica ♦ biti (naći se) u centru (središtu) pozornosti (pažnje) izazvati opće zanimanje, biti osobito važan u nekoj sredini

cèntilitar

im. m. G cèntilitra, I cèntilitrom; mn. N cèntilitri, G cèntilitārā fiz. mjerna jedinica za obujam tekućina, stoti dio litre (cL)

cèntimetar

im. m. G cèntimetra, I cèntimetrom; mn. N cèntimetri, G cèntimetārā fiz. mjerna jedinica za duljinu, stoti dio metra (cm)  četvorni/kvadratni ~ mjerna jedinica za površinu, desettisućiti dio kvadratnoga metra (cm²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam, milijunti dio kubnoga metra (cm³)

centrála

im. ž. G centrálē; mn. N centrále, G centrálā 1. mjesto na kojemu se nalaze glavni uređaji neke tehničke ustanove [električna ~; telefonska ~] 2. v. središnjica

centralìstičkī

prid. G centralìstičkōg(a); ž. centralìstičkā, s. centralìstičkō koji se odnosi na centralizam [centralistička vlast]

centralizácija

im. ž. G centralizácijē 1. pol. prijenos upravnih odluka na središnje organe vlasti; ant. decentralizacija 2. upravljanje organizacijom rada iz središnjega ureda

centralìzam

im. m. G centralìzma pol. sustav državnoga ustroja u kojemu tijela središnje vlasti donose sve odluke i zakone, prosljeđuju ih tijelima pokrajinske ili lokalne vlasti na provođenje i nadziru to provođenje

centralízirati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. centralìzīrām, 3. l. mn. centralizírajū, imp. centralìzīrāj, aor. centralizírah, imperf. centralìzīrāh, prid. r. centralizírao, prid. t. centralìzīrān ujediniti/ujedinjavati u jednome središtu, provesti/provoditi centralizaciju

cèntrālnī

prid. G cèntrālnōg(a); ž. cèntrālnā, s. cèntrālnō v. središnji

centralnosimètričan

prid. G centralnosimètrična; odr. centralnosimètričnī, G centralnosimètričnōg(a); ž. centralnosimètrična, s. centralnosimètrično mat. koji ima svojstvo da ga centralna simetrija prevodi u sama sebe [centralnosimetrične točke]

centrifúga

im. ž. G centrifúgē, DL centrifúgi; mn. N centrifúge, G centrifúgā tehn. uređaj za razdvajanje tvari različitih posebnih težina djelovanjem centrifugalne sile

centrifùgālan

prid. G centrifùgālna; odr. centrifùgālnī, G centrifùgālnōg(a); ž. centrifùgālna, s. centrifùgālno fiz. koji po prirodnome zakonu odvlači od središta vrtnje [centrifugalna sila]; ant. centripetalan

centrifugírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. centrifùgīrām, 3. l. mn. centrifugírajū, imp. centrifùgīrāj, aor. centrifugírah, imperf. centrifùgīrāh, prid. r. centrifugírao, prid. t. centrifùgīrān izvrgnuti/izvrgavati djelovanju centrifugalne sile

centripètālan

prid. G centripètālna; odr. centripètalnī, G centripètālnōg(a); ž. centripètālna, s. centripètālno fiz. koji po prirodnome zakonu privlači središtu vrtnje [centripetalna sila]; ant. centrifugalan

centròsōm

im. m. G centrosóma; mn. N centrosómi, G centrosómā biol. mjesto u citoplazmi blizu stanične jezgre koje ima važnu ulogu u diobi stanice

cȅnzor

im. m. G cȅnzora, V cȅnzore; mn. N cȅnzori, G cȅnzōrā osoba koja što cenzurira

cȅnzorica

im. ž. G cȅnzoricē; mn. N cȅnzorice, G cȅnzorīcā žena koja što cenzurira

cȅnzoričin

prid. G cȅnzoričina; ž. cȅnzoričina, s. cȅnzoričino koji pripada cenzorici

cȅnzorskī

prid. G cȅnzorskōg(a); ž. cȅnzorskā, s. cȅnzorskō koji se odnosi cenzore [~ postupak]

cenzúra

im. ž. G cenzúrē; mn. N cenzúre, G cenzúrā državni nadzor nad slobodom izražavanja, djelomično skraćivanje ili potpuna zabrana knjiga i umjetničkih djela, tekstova u novinama i u drugim medijima, obično iz sigurnosnih, moralnih, vjerskih ili političko-ideoloških razloga [uvesti cenzuru]

cenzurírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. cenzùrīrām, 3. l. mn. cenzurírajū, imp. cenzùrīrāj, aor. cenzurírah, imperf. cenzùrīrāh, prid. r. cenzurírao, prid. t. cenzùrīrān obaviti/obavljati cenzuru [~ čije djelo]

cȅpelīn

im. m. G cȅpelīna; mn. N cȅpelīni, G cȅpelīnā hist. letjelica duguljasta oblika, velik zračni brod podijeljen na posebne odjeljke koji su ispunjeni plinom lakšim od zraka

ceremònija

im. ž. G ceremònijē; mn. N ceremònije, G ceremònījā niz svečanih radnja kojima se prati vjerski obred ♦ bez ceremonije bez nepotrebnoga prenemaganja, bez izmotavanja; izvoditi (praviti) ceremonije 1. prenemagati se, pretvarati se 2. komplicirati što

cȅriti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. cȅrīm se, 3. l. mn. cȅrē se, imp. cȅri se, aor. cȅrih se, imperf. cȅrāh se, prid. r. cȅrio se 1. smijati se pokazujući zube 2. podrugljivo se smijati komu

cèsta

im. ž. G cèstē, D cȅsti, A cȅstu; mn. N cȅste, G céstā 1. prometnica kojom se kreću vozila [asfaltirana ~] 2. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. ulica ♦ baciti na cestu (ulicu) koga otpustiti koga, izbaciti koga iz stana ili kuće; biti (naći se itd.) na cesti (ulici) ostati (naći se) bez zaposlenja, biti izbačen iz stana (kuće)

cestàrina

im. ž. G cestàrinē novčana naknada koja se plaća za uporabu cesta

cèstōvnī

prid. G cèstōvnōg(a); ž. cèstōvnā, s. cèstōvnō koji se odnosi na ceste [~ promet]

cȇzij

im. m. G cȇzija kem. kemijski element (Cs), srebrnobijela mekana kovina koja se u prirodi nalazi samo u spojevima

cȇzijev

prid. G cȇzijeva; ž. cȇzijeva, s. cȇzijevo 1. koji pripada ceziju [~ atom] 2. koji sadržava cezij [~ hidroksid]

cezúra

im. ž. G cezúrē; mn. N cezúre, G cezúrā knjiž. ritmička stanka unutar stiha

cȉč

prid. G cȉča; odr. cȉčī, G cȉčēg(a); ž. cȉča, s. cȉče veoma hladan [ciča zima]

cȉča

im. ž. G cȉčē zast. oštra studen, velika hladnoća [Stegnula je ~.]

cìferšlus

im. m. smičak

cigára

im. ž. G cigárē; mn. N cigáre, G cigárā uvijeni duhanski list priređen za pušenje

cigarèta

im. ž. G cigarètē; mn. N cigarète, G cigarétā sitno rezani osušeni i prerađeni listovi duhana ili kojih drugih biljaka uvijeni u tanak papir u obliku valjka

cígla

im. ž. G cíglē; mn. N cígle, G cigálā/cíglā/cíglī četvrtasti blok oblikovan od sušene i pečene gline, služi za gradnju zidova; sin. opeka

ciglàna

im. ž. G ciglànē; mn. N ciglàne, G ciglánā tvornica u kojoj se proizvode cigle

cijéditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cijȇdīm, 3. l. mn. cijȇ, imp. cijédi, aor. cijédih, imperf. cijȇđāh, prid. r. cijédio, prid. t. cijȇđen 1. istiskivati tekućinu iz čega [~ limun; ~ rublje] 2. propuštati tekućinu ili što tekuće kroz cjedilo [~ čaj] • cijéditi se povr. ispuštati tekućinu ili kapi iz sebe [Rublje se cijedi.]

cijéđēnje

im. s. G cijéđēnja; mn. N cijéđēnja, G cijéđēnjā 1. istiskivanje tekućine iz čega 2. propuštanje tekućine ili čega tekućega kroz cjedilo

cijȇl

prid. G cijéla; odr. cijȇ, G cijȇlōg(a); ž. cijéla, s. cijȇlo 1. koji ima sve dijelove, koji je potpun [cijeli dan; cijeli svijet; cijela zemlja] 2. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; cijelo vrijeme]; sin. sav 3. koji je ostvaren u navedenome trajanju ili veličini [cijela dva sata; cijela dva kilometra]; sin. pun 4. koji ima sve dijelove, koji nije oštećen [cijeli zubi]; ant. krnj; sin. cio, čitav

cijéliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cijȇlīm, 3. l. mn. cijȇ, imp. cijéli, aor. cijélih, imperf. cijȇljāh, prid. r. cijélio, prid. t. cijȇljen liječiti ili činiti da što zaraste [~ ranu]

cijȇlō

im. s. G cijȇlōg(a) cijeli broj [jedno ~]

cijélōst

im. ž. G cijélosti, I cijélošću/cijélosti svojstvo onoga što je cijelo  u cijelosti potpuno [razumjeti sadržaj u cijelosti]

cijéljeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. cijélī, 3. l. mn. cijélē, aor. 3. l. jd. cijȇlje, imperf. 3. l. jd. cijéljāše, prid. r. m. cijélio, ž. cijéljela, s. cijéljelo, mn. cijéljeli rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo cijeli.]; sin. zacjeljivati, zarastati, zarašćivati

cijéna

im. ž. G cijénē; mn. N cijéne, G cijénā 1. vrijednost robe izražena u novcu, označuje količinu novca koji je potreban ili koji se može dobiti za neku robu [niska ~; visoka ~] 2. pren. žrtva koja se podnosi za uspjeh [~ slave] ♦ biti na cijeni biti cijenjen (poštovan); dobiti na cijeni postići veći ugled, dobiti na ugledu, postati cijenjen; ni po (pod) koju cijenu nikako, ni na koji način, ni u kojemu slučaju; po (pod) svaku cijenu svakako, na svaki način, u svakome slučaju; znati čiju cijenu biti svjestan čije vrijednosti

cijéniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cijȇnīm, 3. l. mn. cijȇ, imp. cijéni, aor. cijénih, imperf. cijȇnjāh, prid. r. cijénio, prid. t. cijȇnjen priznavati čiju vrijednost, držati do koga ili čega [~ nastavnike; ~ roditelje]; sin. poštovati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga